SUDIONIČKO UPRAVLJANJE U KULTURI
15/01/2019
KKD IBM (15 articles)
Podijeli

SUDIONIČKO UPRAVLJANJE U KULTURI

SURADNIČKO UPRAVLJANJE U KULTURI

Dragi mladi Brođani!

         Ovim putem vas želimo upoznati s jednim pojmom vezanim uz kulturu za koji vjerujemo da će vas zanimati. Vjerujemo da ste na neki način već sudjelovali u kulturnim djelatnostima, a možda ste nešto i sami organizirali. Jeste li ste ikada pitali tko upravlja tim kulturnim djelatnostima i na koji način se njima upravlja?

         Ljudi su oduvijek na neki način sudjelovali u kulturi, bilo aktivno ili pasivno, kao potrošači. Vi imate pravo sudjelovati u kulturnom životu svoje zajednice. Tradicionalno se pod pojmom sudjelovanja smatralo sudjelovanje na raznim kulturnim događajima i konzumiranje različitih kulturnih sadržaja. Razvoj tehnologije pridonio je izgradnji demokratskih standarda u kulturi. Građani žele stvarati i sudjelovati u tijelima i procesima u kojima se odlučuje o kulturnim događajima, a ne samo im prisustvovati.

         Sudioničko upravljanje u kulturi potiče razvoj demokratičnosti u nekom društvu. Temelj sudioničkog upravljanja je suradnja javnih institucija i civilnih organizacija. Sudioničkim upravljanjem građanima se omogućuje sudjelovanje u procesu donošenja odluka vezanih za kulturu kako bi mogli poboljšati rad kulturnih ustanova.

         Koncept sudioničkoga upravljanja možemo definirati kao dijeljenje odgovornosti u upravljanju između različitih dionika koji imaju ulogu u onom što se događa’. Dionici mogu biti lokalna admi­nistracija, javne institucije, nevladine organizacije, civilne inicijati­ve, predstavnici lokalne zajednice, umjetnici i drugi. Sudionički model upravljanja podrazumijeva proces davanja ovlasti i osnaživanja svih uključenih za zajedničko donošenje odluka, gdje dakle odluke neće donositi pojedinac nego kolektiv.

         Jedna od ključnih odrednica sudioničkoga upravljanja stvaranje je novih institucija temeljenih na sudioničkom pristupu te politikama koje ih mogu podržati. Publika mora postati aktivni dionik u stvaranju kulturnog sadržaja putem metoda sudioničkoga upravljanja, javnog savjetovanja, sustav­nog obrazovanja i suradnje s akterima iz kulturnog sektora.

         Vjerojatno ste već čuli za Centar mladih koji s nalazi u Ulici Ante Starčevića 11 u Slavonskom Brodu ili ste možda posjetili neku radionicu ili tribinu ili izložbu koje organiziraju razne udruge koje već godinama djeluju u njemu. Zadaća je kulturnih centara da kombiniraju društveno i kulturno djelovanje u širokom spektru aktivnosti. Njihovo djelovanje proizlazi i iz sklonosti i znanja ljudi i orga­nizacija koji ih čine. Čine ih organizacije civilnog društva, no uz njih djeluju i umjetničke organizacije i tvrtke koje posluju po nače­lima društvenog poduzetništva.

         Organizacije koje djeluju u tim mrežama, kao i same mreže, slabo su financirane, raspolažu oskudnim tehničkim i ljudskim resursima, a prostori u kojima djeluju neadekvatni su. Njihov rad počiva na entu­zijazmu, projektnom financiranju i prilagođavanju. Ono što je zajedničko svim ovim centrima jest stavljanje lokalne zajednice u središte interesa. To se ostvaruje kroz realizaciju programa koji su važni toj zajednici. U području tipa aktivnosti ti se centri bave svime, u rasponu od izvedbenih umjetnosti do zaštite okoliša i kulturne baštine, uključujući i brigu za zdravlje, programe za djecu i mlade, a obuhvaćaju sve vrste umjetnosti. Većina ih raspolaže prostorima za sastanke, održavanje radionica i predavanja, galerijama, a velik dio ih ima i prostor za izvedbene umjetnosti, održavanje koncerata i umjet­ničke studije (ateljee). njih ponajprije oblikuje kontekst u kojem djeluju i oni koji ga u tom kontekstu stvaraju. Ta činjenica svakako predstavlja pred­nost društveno-kulturnih centara u odnosu na druge kulturne insti­tucije jer im omogućuje da primarni odnos uspostave sa zajednicom u kojoj djeluju (kvart, grad, regija).

        Društveno-kulturne centre vidimo kroz tri dimenzije, prostor u kojem se nalaze, potrebe i interese zajednice te izražajnu formu i simboličko djelovanje pripadnika te zajednice. Gdje god nastanu društveno-kulturni centri, ljudi koji žive u tim sredinama trebaju odlučiti kako će ga upotrebljavati. Način djelovanja ovisi o tome što znamo i što želimo posti­ći, a da bi djelovanje bilo zajedničko, moramo o njemu zajedno i odlu­čiti. Zato je sudioničko upravljanje ključna vrijednost društveno-kul­turnih centara, ona se izražava kroz demokratsko odlučivanje onih kojih se odluke tiču i sudjelovanje u upravljanju i djelovanju.

        Zajednička karakteristika između svih modela sudioničkog upravljanja na primjerima društveno-kulturnih centara jest ta da je riječ o inicijativama koje su iznikle odozdo, dakle pokrenule su ih upravo organizacije civilnog društva kako bi zajednički koristi­le napuštene i / ili nedovoljno iskorištene javne resurse te njima sudi­onički upravljale, dijeleći pritom odgovornost i zagovarajući ili nje­gujući partnerstvo s lokalnom upravom. Nositelji inicijativa za osnivanje društveno-kulturnih centara uglav­nom su savezi udruga, i to savezi kojima je primarno područje djelo­vanja kultura. Susjedstvo i potreba za zajedničkim upravljanjem zajedničkim prostorima stoga su predstavljali prvi poti­caj za stvaranje neke vrste saveza, platforme zajedničkog djelovanja. U drugim slučajevima razlozi udruživanja bili su jednako pragmatične prirode i ticali su se jačanja vidljivosti i kapaciteta, čak povezivanja s organizacijama izvan područja kulture kako bi se započele i vodile zagovaračke kampanje za dobivanje napuštenih i / ili nedovoljno isko­rištenih javnih prostora na korištenje za njihov rad.

        Sudioničko upravljanje predstavlja tip upravljanja koji omogućuje izravno uključivanje aktera na koje se odluke odnose u proces odlu­čivanja. Budući da se kod društveno-kulturnih centara radi o trima tipovima aktera — javnom sektoru, organiziranom civilnom druš­tvu i akterima iz kulturnog i društvenog polja te lokalnoj zajednici — potrebno je pronaći model njihova uključivanja u upravljačke meha­nizme kroz osnivanje različitih tijela i u skladu sa zakonskim moguć­nostima, ali dakako iznalazeći rješenja koja će biti u skladu s intere­som svih uključenih. Upravljačko tijelo donosi smjernice rada i izabire operativna  tijela. Saziv tog upravljačkog tijela trebao bi postići urav­noteženost tih triju tipova interesa o kojima je bilo riječi.

        Svrha KUL centra je stabilizacija uvjeta za razvoj novih umjetničkih, kulturnih i društvenih praksi prema zajednici i društvu u cjelini. KUL centar ima fokus na umjetničko i kulturno stvaralaštvo za naš društveni život. Uloga KUL centra je da se usmjeri na širi krug korisnika i ostvari pozitivan učinak na kvalitetu života svih građana. Ta kvaliteta života ogleda se u otvaranju novih opcija za djelovanja, mogućnosti za aktivno sudjelovanje građana u društvenom životu. Način djelovanja KUL centra ovisi o tome što znamo i što želimo postići. Da bi djelovanje bilo zajedničko, moramo o njemu zajedno i odlučiti. Zato je sudioničko upravljanje ključna vrijednost KUL centra koja se izražava kroz demokratsko odlučivanje onih kojih se odluke tiču i sudjelovanje u upravljanju i djelovanju.

KKD IBM

KKD IBM